Nakon profesionalne karijere, moj dan nerijetko i dalje uključuje košarku. Najčešće sam na igralištu Dražena Petrovića na Baldekinu ili na plaži koju Šibenčani vole, a zove se Rezalište. To više nisu treninzi, nego igra, smijeh i lagano razgibavanje s djecom. Volim ta mjesta jer su opuštena i ugodna, savršena da se i vi malo pokrenete, a djeca kroz igru zavole sport.
Obožavam svoj Šibenik i gotovo nikad ne preskačem šetnje starom gradskom jezgrom. Djeca tu imaju slobodu istraživati, a mi odrasli uživamo u posebnoj atmosferi grada. Najdraže razdoblje u godini mi je Međunarodni dječji festival - tada je grad pun života, predstava i radosti. Ako ste u Šibeniku ljeti, to je nešto što stvarno vrijedi doživjeti.
Jedan od najvećih luksuza u Šibeniku je kava na trgu, s pogledom na Katedralu sv. Jakova, meni najljepšu građevinu na svijetu. Nema gužve, kao u drugim turističkim gradovima, djeca se igraju slobodno, voze romobile i rolaju, a mi u miru uživamo u trenutku i neprocjenjivom okruženju.
Sve je nekako jednostavno, opušteno i baš kako treba biti. Baš zato, volim svoj Šibenik.
Poslijepodne kada je lijepo vrijeme, a gotovo uvijek je tako, često znamo posjetiti šibenske kopnene tvrđave, a Barone mi je posebno drag. Pogled na grad i cijeli arhipelag je stvarno poseban, a djeca imaju igralište koje je drveni brod i prostor za sebe, pa svi zajedno možemo uživati bez žurbe. U pogledu, kavi, čaši vina... Divota!
Kad poželim potpuni mir, odlazim u Kraljice, malo selo blizu Danila. Tamo s djecom vozim bicikl, šetam, berem cvijeće i tražim šparoge. To su mi najdraži trenuci - jednostavni, prirodni i iskreni.
Ako i vi želite ovakav ugođaj, ono što bih vam preporučila je u mjestu Dubrava, tek 8 kilometara od Šibenika - Konjički klub „Happy Horse“ gdje djeca mogu jahati, uživati u životinjama i boravku u prirodi.
A, i vi s njima.
Za obiteljski izlet uvijek rado preporučim Nacionalni park Krka. Vožnja brodom iz Skradina, priroda i sloboda kretanja čine to iskustvo posebnim i za djecu i za nas odrasle.
Kad trebam mir, idem u šetnju šetnicom u Kanalu sv. Ante. Miris borova, energija mora, panoramski pogledi na arhipelag s jedne strane i Šibenik s druge. Ambijent koji uključuje Unesco-vu tvrđavu sv. Nikole… to je moje mjesto za punjenje baterija. Nakon takve šetnje sve opet sjedne na svoje mjesto.
Kad je vrijeme za opuštanje s prijateljicama, često odemo u Tribunj. Volim njegovu rivu koja okružuje tribunjski polutotok, veselu atmosferu i male kafiće uz more. Tamo uz razgovor, glazbu i dobar koktel uvijek završimo dan kako treba. Možda se i sretnemo!
Fotografija: Sanja Lydia Kulušić
